Čokoladni Brownies/Chocolate Brownies

Please, scroll down for recipe in English

Zar postoje drugi? 🙂

Još otkako je Snježana objavila recept za
njih, čvrsto sam ih odlučila napraviti. Ne znam zašto ih prije nisam radila,
jednostavno sam ih uvijek odlagala, radila druge stvari, a Browniesi su ostali
u nekom kutku sjećanja koje sam pospremila. Izgleda da su bilo pospremljeni na
sigurno jer mi je trebala čitava vječnost da ih napravim!

2012.-a godina učinila mi se kao pravo
vrijeme za njih 🙂

Već mjesecima hoću kupiti balkonski stol
spojen od dasaka na kojima se vide fini prijelazi, nešto u vintage stilu, sa željeznim
nogicama, a koji bih iskombinirala sa stolicama od vijanog željeza. Kako takvih
stolova u nas nema kupiti, odlučila sam ga napraviti sama, dobro, barem onaj
dio koji je u mojoj amaterskoj moći. Ostatak ću prepustiti stručnjacima ukoliko
u međuvremenu ne nađem ono za čim žudim 🙂

Pitate se kakve veze ima stol sa
Browniesima? Evo kako: M. zna koliko dugo hoću taj stol za naš novi stan, pa je
u Bauhausa našao slične daske od kojih se sklapaju police (koštaju svega 60kn),
a koje su me oduševile! Već imam ideju što ću s njima 🙂 

Ako ne možete naći pogodnu dasku za slikanje vaše hrane, prošetajte do Bauhausa
i kupite si tu dasku, itekako je preporučujem. Ja sam svoju pobojala u dva
sloja s bijelom mat bojom za drvo i zavoljela sam je instiktivno. Radim još jednu tirkiznu 🙂 

Za nagradu M. što je mislio na moj hobi,
dobio je Browniese koje je čekao neko vrijeme 🙂
U originalnom receptu ide 250 g smeđeg šećera, ja sam tu količinu smanjila na 200 g, ali slobodno možete smanjiti i na 150 g. Dosta su slatki 🙂

Evo kako sam ih napravila:

 

Browniesi

(za kalup veličine 18×18 cm)

     
Potrebni sastojci:

·        
250 g tamne čokolade, 70% kakaa

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
250 g maslaca

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·         150-200 g smeđeg šećera

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
3 cijela jaja

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
130 g glatkog pšeničnog brašna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica arome vanilije

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
prstohvat soli

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Zagrijte pećnicu na 170°C, a kalup
za pečenje obložite papirom za pečenje.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Čokoladu pomiješajte s maslacem pa
ju otopite na pari. Ostavite sa strane.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Jaja izmiksajte s šećerom i
prstohvatom soli dok ne dobijete svijetložutu boju. Dodajte čokoladu i vaniliju
pa miksajte još jednu minutu. Na kraju umiješajte brašno pa lagano u pra
pokreta izmiksajte da se svi sastojci prožmu. Nemojte dugo miksati, tijesto
treba biti prozračno.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Smjesu ulijte u pripremljeni kalup
i pecite u unaprijed zagrijanoj pećnici oko 35-40 minuta. Prije nego ih
izvadite iz pećnice, zabodite čačkalicu u sredinu tijesta kako biste vidjeli da
li su Browniesi pečeni.

 ………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Ostavite da se ohlade prije
rezanja. Ukoliko želite, pospite ih šećerom u prahu, narežite na kocke i
poslužite uz čašu mlijeka.

            ………………………………………………………………………………………………………………………………….

English version

Recipe is adapted from Monsoon (Snježana). I love them!

Chocolate
Brownies

(for an 7×7-inch baking pan)

     
You need:

·        
250 g dark chocolate, 70%
cocoa

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
250 g butter

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
150-200 g brown sugar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
3 whole eggs

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
130 g plain flour

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp vanilla essence

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
pinch of salt

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
Preheat the oven to 338 F (170°C).
Line an 7×7-inch baking pan with parchment paper. Set aside.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Combine chocolate with butter and
melt it in a double-boiler. Let cool slightly.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Beat together the eggs and sugar
with a pinch of salt until light and pale in color.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Add the chocolate, vanilla and
then the flour. Mix well.

 ………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Pour the batter in the pan. Bake
for 35-40 minutes.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Let cool in the pan before
cutting. Sprinkle with powdered sugar before serving.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Salata od šipka, Pecorino sira i matovilca/Pomegranate, Pecorino cheese and Lamb’s lettuce Salad

Please scroll down for recipe in English

Konačno je i u Dalmaciju došla prava
sezonska zima donoseći sa sobom orkansku buru, kišu i hladnije vrijeme. A onda
opet buru koja je rastjerala sve oblake i donijela nam sunce. Da li su te
promjene vremena više uopće normalne? Ne znam šta da više mislim. 

Sjećam se zima
prijašnjih godina. Dok sam bila dijete, temperature su bile daleko niže, imali
smo pravu zimu, čak bi i nekada pao snijeg, a od niskih temperatura sve lokvice
na cesti bi se zaledile. Sjećam se da je mene i brata baka budila svako jutro
prije škole, da bi popili vruću čokoladu i da su kiše bile toliko jake da su
nas roditelji morali voziti do škole.

A danas? Prekjučer je dragom prijatelju
restoran planuo (doslovno) i cijeli dan smo čistili čađu iz kuhinje, 12 sati
radne akcije na buri, bez jakni. Prijatelj se čak dvaput okupao u moru ispred
kuće i to u siječnju. Više me ništa ne čudi.

Što se tiče salatice, inspiracija mi je
došla instiktivno u nedjelju. 

Zapravo, nešto slično sam već jela na jednoj
prijateljskoj večeri i bila je izvrsni dodatak uz tjesteninu sa škampima na
bijelo.

M. i ja smo se rano ustali, slijedeći već
dobro pozantu rutinu. Kada smo pogledali kroz prozor, vidjeli smo grane posvuda
po podu, neka stabla prepolovljena, ostatke sinoćnje orkanske bure. A nedjelja
je bila tako lijepa, blaga za ove siječanjske temperature, sunčana.

Oboje smo odlučili da je dan prelijep za
ostati u kući, pa smo posjetili dragu prijateljicu J. koju nismo stigli posjetiti u prosincu. Njena kuća je uređena u drvenom
stilu, prava riznica starinskih stvari, detalja i domaćih likera. Iznenadilo me
koliko je dobar njen domaći liker od šipaka!

Na našem putu kući, dobili smo zadnje
domaće šipke te domaću ciklu.

I tu se rodila idejica za salaticu.
Napravila sam salatu sa šipkom, matovilcem i Pecorino sirom. Radila sam i salatu
s pečenim narančama, grejpom i ciklom prelivenu s sokom od naranče, maslinovog
ulja i meda– kao slatkasto slanu varijantu. Obje su nas oduševile!

Roasted beetroot and citrus Salad drizzle with orange juice, honey and olive oil

Salata s matovilcem izvrsna je u kombinaciji s
slanim pecorino sirom jer tada ne zahtjeva dodatak soli. No, možete je slobodno
kombinirati i s Mozzarellom. Volim je i s kruškama i s jabukama, a nekada dodam
i sitno naribanu sirovu ciklu. To mi je omiljena kombinacija 🙂

Salata od šipka, Pecorino sira i
matovilca     

(za dvije osobe)

     
Potrebni sastojci:

·        
1 puna šaka svježeg matovilca

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 manji šipak, očišćen

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 manja jabuka (ili kruška), tanko
narezana na kriške i nakapana s sokom od limuna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
20 g Pecorino sira, narezanog na
tanke kriške

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 žlice maslinovog ulja

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica balzamičnog octa

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica svježe iscijeđenog soka
od limuna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica tekućeg meda

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Matovilac operite pod mlazom
hladne vode i protresite par puta da se ocijedi voda. Stavite u dublju zdjelu.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kriške jabuka nakapajte s svježe
iscijeđenim sokom od limuna. Poslažite preko matovilca. Dodajte šipak i sir pa
lagano promiješajte.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
U manjoj posudici pomiješajte maslinovo
ulje, sok limuna, med i ocat pa prelijte preko salate. Po želji dodajte sol i papar.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Poslužite hladno.

            
………………………………………………………………………………………………………………………………….

English version

Winter has finally arrived here in
Dalmatia, bringing thunder, rain, and the cooler temperatures. And then, bringing
sunny days again. I don’t know what to think anymore. One thing is for sure, I
was not surprised!

It was a Sunday when it all happened. My
salad inspiration.

We got up early, following our Sunday
morning routine. When we looked out through the window, we realized that the
last night’s storm has passed. Sunday was mild, little bit sunny.

One thing I knew. That Sunday was a day
we had to spend outside. To visit our old friend J. we didn’t see a
long time. To feel the season. To taste her’s homemade liquors. To worm up
again.

Her house is a wonderful place to find
vintage things. Or fresh fruits 🙂

I was quite surprised when I tried her’s
domestic Pomegranate liqueur! Amazing, isn’t it?

On our way home, we got a handful of
fresh pomeganates and beetroots.

That was it. An idea for perfect winter
salad. Colorful.

I made Pomagranate salad with lamb’s
lettuce. Also, I made roasted citrus and beetroot salad drizzle with orange
juice, honey and olive oil.

Ever had a fresh pomegranate?  We have it every season and we love
it! It takes a bit of time to remove the seeds from this almost absurd looking
fruit, but it’s totally worth it – each seed is a burst of juicy, sweet flavor.

Lamb’s lettuce is the perfect base for
any autumn or winter salad – it has a very mild taste and can be combined with
sweet or hearty other ingredients. I love it in the winter, with apples or
pears, with Mozzarella or Pecorino cheese (when using salty Pecorino cheese, I
don’t add salt).

Sometimes I even add grated raw beetroot.

Give it a try! 

     

  Pomegranate,
Pecorino cheese and Lamb’s lettuce Salad

     
(serves 2)

     
You need:

·        
handful of lamb’s letttuce salad

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 small pomegranate, purified

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 small apple, sliced thinly and
drizzled with freshly squeezed lemon juice

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
20 g Pecorino cheese,
sliced thinly

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 tbsp olive oil

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp balsamic vinegar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp fresh lemon juice

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp honey

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
Wash the lamb’s lettuce leaves
under the cold water and tap them dry. Arrange in the bowl.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Drizzle the sliced apples with
lemon juice. Put them into a bowl with lettuce. Add pomegranate seeds and
cheese and toss gently.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
In a small bowl combine olive oil,
honey, lemon juice and balsamic vinegar. Add salt and pepper if you like.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Drizzle the dressing over the
salad and serve.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Bruschette s patlidžanima i mentom & Dalmatia Gourmande vas daruje/The simplicity of Eggplant and Mint Bruschetta & Giveaway

Please scroll down for recipe in English

Nagradna igra je završena/The giveaway is now closed!

Eggplant, pinenuts, balsamic vinegar & mint Bruschette

Govoriti o Bruschettama sasvim je
suvišno, a svaka od njih je jednostavna i upravo u toj jednostavnosti je njena
ljepota. Kriške kruha premažu se s maslinovim uljem, doda se sirovi ili kuhani
nadjev po želji, te se peku dok ne postanu hrskave. Odlično predjelo!

Prije nekoliko dana kod naših prijatelja
našli smo se na večernjem druženju gdje je J. spremala divnu večeru, a između
ostalog tu su bile na meniju i Bruschette s povrćem (tikvice, gljive i sušene
brusnice). Mada sam alergična na brusnice, miris tih bruschetta mi se toliko
svidio da sam tražila komadiće brusnica, izbacivala ih iz nadjeva i uživala u
divnim bruschettama tješeći se da brusnice i nisu mogle toliko soka pustiti tijekom pečenja po ostatku nadjeva. Kao što
vidite, preživjela sam 🙂

Kada je majka jučer donjela punu vreću
domaćih patlidžana iz našeg vrta, uopće nisam oklijevala šta da napravim. Kako
je od mojih začinskih bilja jedino menta preživjela i širi se kao da je
proljeće, nisam oklijevala da ju upotrijebim. Kad je bal, nek’ je maskenbal!

Kako je ovaj post upravo o
jednostavnosti, nedavno sam baš lutajući knjižarama naišla na malu jednostavnu
kuharicu sa 200 recepata salata i svaki je recept popraćen divnim slikama. Odmah
sam znala da je želim darovati nekom od vas kao mali znak pažnje što pratite,
komentirate ili jednostavno samo svraćate na moj blog  jer on postoji upravo radi vas. Hvala vam
svima od srca!

Knjiga se sastoji od recepata za salatne
dressinge, jednostavnih recepata za salate kao prilog, salate kao glavno jelo
(hladne i tople), te voćne salate. Donosim vam i kratki sneak peek u kuharicu.

Sneak peek

Iako je vrijeme blagdana pa se uobičajeno
daruju kuharice s blagdanskim jelima, kuharice za kolače, deserte ili kalupići,
ja sam odlučila odstupiti od toga i darovati nešto što će vam poslužiti tijekom
cijele godine 😉

Knjiga je na engleskom jer ovo darivanje
uključuje sve. Dakle, za sudjelovanje u ovom darivanju nije bitno iz koje
zemlje dolazite, koji jezik govorite, da li imate svoj kulinarski blog ili da
li ste ikada ostavili komentar na mom blogu. Ova jednostavna kuharica poslužit
će svima 🙂

Uz kuharicu vam darujem i set od 5
šarenih tkanina koje vam izvrsno mogu poslužiti kao podloga za slikavanje, a
koje i sama upotrijebljavam na slikama, kao mali znak pažnje što vam se sviđaju
moje fotografije. Dakle, obojite svoj blog i obojite svoje fotke.  Boje uvijek inspiriraju! 

Fabrics giveaway

Detalji
nagradne igre: Dakle, mogu sudjelovati svi. Nagradna igra počinje objavom ovog posta,
a  traje do 29.12.2011. kada ću izvući
pobjednika. Zašto 29.12.? Jer je upravo tog dana moj rođenan! Budući da ću i ja
dobiti barem jedan poklon za svoj rođendan, odlučila sam upravo tog dana
darovati samu sebe tako što ću darovati nekog od vas 🙂

Što učiniti? Potrebno je samo da na Facebook stranici Dalmatia Gourmande  kliknete „like“
 i ispod ovog posta ostavite komentar sa
svojim mailom kako bih dobitnika (nasumično odabranog jednog od vas) mogla
kontaktirati 🙂

Neka Vam je svima sa srećom!

Bruschette s patlidžanima i mentom

(za 12 komada)

     
Potrebni sastojci:

·        
3 manja patlidžana, narezana na
sitnije kockice

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 mlada luka, narezana na tanke
kriške

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 režnja češnjaka, sitno
nasjeckana

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 manja rajčica (šljivarica),
narezana na kockice

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 žlice svježih listića menta,
narezanih

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žlica pinjola

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica balzamičnog octa

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
maslinovo ulje

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
240 ml hladne vode

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
sol, papar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
12 krišaka Baguette/Francuz kruha,
narezanih dijagonalno na debljinu od 1 cm

………………………………………………………………………………………………………………………………….

      
Priprema:

·        
U tavi srednje veličine zagrijte
maslinovo ulje pa dinstajte mladi luk dok ne postane proziran. Pazite da ne
izgori ili poprimi žutu boju.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kada je luk postao staklast,
dodajte patlidžane i rajčicu. Pržite povremeno miješajući oko 10 minuta.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kada su patlidžani omekšali,
dodajte češnjak i pinjole pa ih popržite dok ne puste aromu, a potom dodajte
balzamični ocat, sol, papar i listiće mente. Dolijte vodu pa kuhajte dok sva
voda ne ispari, a povrće bude mekano, oko 20 minuta.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
U međuvremenu, zagrijte pećnicu na
180°C. Pripremite tepsiju za pečenje i obložite ju papirom za pečenje. Ostavite
sa strane.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Svaku krišku kruha premažite s
obje strane maslinovim uljem i posložite ih u tepsiju. Na svaku krišku kruha
dodajte 1-2 žlice pripremljenog nadjeva od patlidžana.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Pecite 10-15 minuta ili dok vam
kruh ne postane hrskav.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Izvadite bruschette iz pećnice,
pospite s još listića mente i poslužite dok je još vruće.

             …………………………………………………………………………………………………………………………………

English version

The name
bruschetta comes from the latin bruscare which means ‘to toast’, so at its’ most
basic, bruschetta is just grilled or toasted bread usually rubbed or drizzled
with olive oil. So simple!

A few days ago,
we found ourselves at an evening gathering where our
friend J. was preparing a wonderful dinner. Among other things that were on the menu, there was bruschetta with vegetables (zucchini, mushrooms and dried cranberries). Although I am allergic to cranberries,
the smell of bruschetta attracted me so much so even I enjoyed. 

As you can see, I survived !

When my mom brought yesterday a bag full of eggplants from our garden, I did not hesitate what to do. We love the taste of mint in it! So amazing
and yet, so simple!

And finally, a giveaway on Dalmatia Gourmande 🙂 Yay!

These days, I’m so impatient to greet Christmas
Eve and Christmas. And New Year. And my birthday,  which
is very conveniently found between all these holidays. I
like December. Not only because of my birthday, but this holiday
season’s are my favorite time of year. Time of giving.

So, thank you all for at least once visit
my blog, leave nice comment or just check what’s new. This is my way to say thanks.

So, for this giveaway I give you nice
cookbook with 200 salad recipes (in English), each recipe with a picture.  There are recipes for salad dressings, simple
side dish salads, nice cold & warm salats and fruit salats. You can sneak peek into it 🙂 I also give you nice fabrics (picture above) to take your food pictures. Color your blog
because colors are so inspiring!

Who
can participate? Everyone. No matter which country
you came from and what language you speak.

Deadline?
Til December 29th 2011. Why this date? Because it’s
my birthday and I want to give a gift  🙂

What
to do? All you have to do is go to Dalmatia Gourmande Facebook page and
click „like“ button, then leave me a comment on this post together with your electronic mail
adress so I can contact you if you win this lovely Cookbook and fabrics 🙂

One rendom winner will be picked on the December 29th!

Good luck everyone!

Eggplant & Mint Bruschetta

(makes 12 individual pieces)

     
You need:

·        
3 small eggplants, diced

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 young shallots, cut into slices

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 garlic cloves, chopped

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 small tomato, chopped

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 tbsp fresh mint leaves, chopped

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tbsp pinenuts

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp balsamic vinegar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
olive oil

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
240 ml cold water

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
sea salt, fresh pepper

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
12 slices of Baguette bread,
sliced diagonal into ¼-inch (1 cm) slices

………………………………………………………………………………………………………………………………….

      
Steps:

·        
Heat the oil and fry shallots
until becomes light and pale in color.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Add eggplants and tomato. Fry for
10 minutes constantly stirring.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Add garlic and pinenuts, fry until
they release aroma, then add balsamic vinegar, salt, pepper and mint leaves. Pour
water and cook until vegies becomes soft and until all the water evaporates,
for about 20 minutes.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
In the meantime, preheat the oven to
350 F (180°C). Prepare your baking pan covered with baking sheet. Set aside.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Brush the bread on both sides with
olive oil and place on an baking sheet. Top with 1-2 tbsp prepared eggplants.  

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Bake 10-15 minutes, until bread
becomes crispy.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Remove from the oven and serve
topped with more fresh mint leaves.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Jesen nam je dala Tart od jabuka/Autumn gives us Apple tart

Please, scroll down for recipe in English

Apple tart

Prije neki dan sam listala recepte sa
svog bloga, a nekada to radim i uživam u svoj toj hrani pa se  sjetim svojih početaka i pitam se kako se
uopće rodila ta ljubav prema kuhanju. Odakle je došla? I sva ta ljubav prema
fotografiji, zbilja, odakle?

I onda me strafilo kao iz vedra neba: na
mom blogu nema niti jednog recepta s jabukama! Kako je to moguće? Jabuke i
limuni su dvije najčešće voćke na našem stolu i u kolačima. Dok sam bila
dijete, mama je upravo u ovo vrijeme uvijek radila pitu od jabuka, onu s prhkim
tijestom i onu s mekanim,  a to radi i
danas. Otkako znam za sebe, ona to ponavlja svake godine.

Mirisi jabuke i cimeta oduvijek su mi
bili asocijacija jeseni i sjećam se da bi se uvijek danima nakon ispečene pite
zadržali u kući.

Kako je moguće da sam jabuke zapostavila,
a uvijek, baš uvijek ih imamo u kući? Najdraže su mi one kisele, ne volim
brašnaste, ali i njih pojedem kada nema nikakvih drugih. Pored toliko vrsta
jabuka, više ih ni ne razlikujem, ali moram priznat da bih domaću jabuku uvijek
razlikovala od one kupovne.

I tako sam odlučila iskoristiti preostale
lješnjake koje nam je kum dao, napokon upotrijebiti jabuku u svojim kolačima (a
da taj recept bude objavljen na blogu) i sve to lijepo zapakirati u prekrasni
tart koji smo M. i ja odnijeli za naš mali brzinski jesenski piknik.

Jabukama nisam gulila koru, ali slobodno je
možete oguliti. Možete ih i deblje rezati (moje kriške su bile oko 5 mm
debljine), možete umijesto kokosovog mlijeka koristiti slatko vrhnje, možete
dodati cimet… Jabuke su zbilja za svaku kombinaciju 🙂

Tart od jabuka

(za 1 tart, 24 cm)

     
Potrebni sastojci:

     
Za tijesto:

·        
240 g glatkog pšeničnog brašna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
3 žlice kristal šećera

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
4 žlice prženih mljevenih
lješnjaka

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
100 g maslaca, sobne temperature

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
prstohvat soli

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
5 žlica hladne vode

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Za nadjev:

·        
3 veće (kiselije) jabuke, očišćene
i narezane na kriške

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 velika jaja, lagano razmućena vilicom

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
120 ml kokosovog mlijeka (ili
slatkog vrhnja)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
60 g kristal šećera

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 limun, ribana korica

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Za pripremu tijesta pomiješajte
brašno s soli i šećerom, dodajte mljevene lješnjake (koje ste prethodno
popržili na tavici bez ulja, a potom istraljali krpom da im skinete
kožicu),  te maslac narezan na listiće.
Tijesto dobro izmrvite rukama da se maslac fino „otopi“ u tijestu, a potom
dodajte vodu, žlicu po žlicu dok ne dobijete fino tijesto. Tijesto izvadite iz
zdjele i premijesite ga par puta, a potom ga oblikujte u obliku diska,
zamotajte u plastičnu vrećicu i ostavite u hladnjaku oko 30 minuta.  …………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kada je tijesto odstajalo,
izvadite ga iz hladnjaka pa ga na pobrašnjenoj radnoj površini razvaljajte na
tanko, u veličini vašeg kalupa za tart. Tijesto prethodno nožem odvojite od
radne površine ako se slučajno zalijepilo, a potom ga rukama ili pomoću valjka
za tijesto prebacite u kalup za tart. Podignite ivice tijesta uz kalup, fino ga
utisnite rukama, pa vilicom nabodite dno tijesta.

……………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Zagrijte pećnicu na 180°C.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Za pripremu nadjeva, jabuke
narežite na tanke kriške (možete ih i oguliti), a jaja razmutite s koricom
limuna i kokosovim mlijekom.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Kriške jabuka poredajte po sirovom
tijestu, a potom ih prelijte s smjesom koju ste prethodno razmutili.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Pecite oko 30 minuta, ili više,
dok tijesto ne poprimi zlatnožutu boju, a jabuke budu mekane, a nadjev pečen.
Prije nego tart izvadite iz pećnice, provjerite da li je pečeno.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Poslužite hladno.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

English version

Apple tart (with coconut milk)

(for a 9.5 inches tart)

     
You need:

     
For the crust:

·         240 g cake flour

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
3 tbsp granulated sugar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
4 tbsp roasted hazelnuts, graound

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
100 g butter, room
temperature

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
pinch of salt

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
5 tbsp cold water

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
For the topping:

·        
3 large apples, cored and sliced

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 large eggs, beaten with a fork

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
120 ml unsweetened
coconut milk (or heavy whipping cream)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
60 g granulated sugar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 lemon, grated zest

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
To make a crust: combine the flour
with hazelnuts, salt and sugar, add butter and crumble the dough with your
hands. Add the water, 1 tablespoon at time and work the dough. Wrap in plastic
bag and refrigerate for 30 minutes.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
When the dough is ready to use,
take it out of the fridge and roll into the shape of a circle. Garnish the tart
mold and make small holes at the bottom. Leave aside.

……………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Preheat the oven to 350 F (180°C).

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
In a small bowl, beat the eggs
with the sugar, lemon zest and coconut milk.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Arrange the slices of apple on top
of the crust and pour with the egg batter.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Bake for 30 minutes, or more,
until golden brown in color. Leave to cool before eating.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Mericine dalmatinske fritule/Dalmatian Fritters by Mery & a weekend getaway

Please, scroll down for recipe in English

A weekend getaway

Priroda oko nas poprimila je jesensko
ruho.  Obukla je svoje zlatno smeđe, žute
i crvene haljinice, a vani je sunce upeklo kao da dolazi proljeće. Samo njeno
novo raznobojno, jesensko ruho odaje naznake da je jesen tu. I ne biste
vjerovali da ne promatrate tu prirodu svaki dan. Trešnja moje susjede u samo
tri dana od zelene boje babljeg ljeta počela je žutjeti prvo po vrhovima do
kojih sunce prvo dopire, a potom cijela. Nevjerojatan je taj život prirode.

Nedavno smo M. i ja otišli na izlet,
vozeći se automobilom prema Makarskoj rivijeri, i svaki puta me ta divna
priroda tik iza Omiša, a prije obala Mimica, ostavi bez daha. Ako ste mislili
da samo Irska ima predivne klifove, prevarili ste se. Dalmacija joj zasigurno
konkurira u tome, sa svojim škrapama i padinama planina koju opljuskuju valovi.
 

Dalmatian cliffs

Ovog puta zaustavili smo se uz
magistralu kako bih uslikala tu predivnu mirnoću planinskih padina koje
uranjaju okomito u more, dostojanstvo prizora u kojem stoje, ranojutarnji
vjetar koji lagano mreška more i zrake sunca što se ljeskaju na njegovoj
površini… Prizor od kojeg vam zastaje dah. Svaki puta promatram taj prizor s
glavom naslonjenom na staklo automobila i kao opijena gledam. Kada bi samo
postojala staza na tim planinama, sigurno bih prošetala njom.

Boja jesenskog neba u jutarnjim satima
nešto je tamnija i to se svakako primjeti na moru koje je poprimilo indigo
boju. Da sam slikar, sigurno bih ovaj prizor uhvatila u milijun slika. A budući
da slikar nisam, s nimalo talenta za akvarele, ja hodam i fotkam… Nekada me
ljudi zamijene sa strancem, a nekada je i lijepo biti stranac u svom rodnom
gradu 🙂

Autumn colors

Ranojutarnje buđenje natjeralo me na
prozor i prispjela sam uhvatiti jesenji izlazak sunca u ružićastoj boji. I to
je bilo to, znala sam da je danas dan za izlete, druženja, prijateljstva i
Mericine nezaboravne fritule u kojima se doslovno davim i ne dolazim do riječi
dok obje ne ispraznimo zdjele 🙂

Merica me dočekala s najsrdačnijim osmjehom
na licu, kao i uvijek kada sam tužna i kada sam sretna. 

Njen vrt ispred kuće
također je poprimio jesenske boje, mandarina, kao i naša u vrtu, polagano se iz
zelene pretvara u narančastu boje bundeve, kokice kljucaju okolo po svom, a
ptičice pjevaju slavujevu pjesmu…

Mandarins

Dan bijega iz svakodnevnice…

Dalmatian fritters by Mary

Mericine dalmatinske fritule

     
Potrebni sastojci:

·        
720 g glatkog pšeničnog brašna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 cijela jaja

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
4 žlice kristal šećera

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
360 ml kiselog vrhnja

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 jabuka, kisela, sitno naribana

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 praška za pecivo (24 g)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 limun, ribana korica

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 naranča, ribana korica

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žlica ruma, po želji

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
60 ml rakije od ruža (ili neka
druga rakija)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
ulje za prženje, oko 600 ml

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Pomiješajte jaja s šećerom,
ribanim koricama limuna i naranče, rumom, rakijom, pa dodajte kiselo vrhnje i
naribanu jabuku.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Brašno pomiješajte s praškom za
pecivo pa dodajte gornjoj smjesi, stalno ručno miješajući. Smjesu ostavite sa
strane.

……………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
U manju, užu tećicu ulijte ulje i
stavite da se ulje zagrije dok ne počne „cvrčati“.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Od tijesta pomoću 2 žlice
oblikujte fritulice veličine oraha, pa ih stavljajte pržiti u vruće ulje na
srednje jakoj vatri. Žlice prije stavljanja u tijesto namočite u čaši hladne
vode. Prilikom pečenja fritulice okrećite kako vam ne bi zagorile.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Kada su fritulice rumene, pomoću
žlice sa rupicama izvadite ih na tanjur obložen kuhinjskom salvetom kako bi se
upio višak masnoće.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Prije posluživanja pospite šećerom
u prahu, po želji.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

Chicken

English version

Early this morning, I woke up just in
time to saw beautiful sunrise in autumn (pink) color. 

M. & I, we both looked at each other.
It’s a weekend getaway from Trogir. So, we drove far away from Trogir, to the
Makarska coast line, and each time we do that, I rest my head on the car window
trying to fell nature call. Soon, we will be able to see the open see, Makarska
cliffs (see pictures above), golden sunrise and I’m just exited. I love these trips we offten take.

That day, Mery, my dear friend, greeted me with a
smile, like she always does. I love spending time just talk to her while we
enjoy eating her fritters.

Fritters are traditional dalmatian sweet,
also prepared in Istria and in Italy. Like each dalmatian dish or sweet, every
house in Dalmatia has its own recipe 🙂 

We prepared
them on Christmas, Easter and carnival. Mery & I, we like to eat them
offten 😉

Dalmatian Fritters by Mery

     
You need:

·        
720 g cake flour

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 eggs

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
4 tbsp granulated sugar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
360 ml sour cream

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 apple, finely grated

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 tbsp baking powder

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 lemon, grated zest

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 orange, grated zest

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tbsp rum, optional

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
60 ml homemade rose
liquor (or other brandy)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
neutral oil, for frying, 600 ml

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
Combine eggs with sugar. Add lemon
and orange zest, rum, brandy, apple and sour cream.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Combine flour with baking powder
and add it into the egg batter. Combine well constantly mixing.

……………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Pour oil into small, narrow pot
and bring to boil. Reduce heat to meduium strong.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Using 2 small spoons, make small
dough balls (walnut size)  and place them
in hot oil. Fry until golden brown, but be careful not to burn them. Beetwen
each placement, soak spoons into cold water. 
………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Remove fritters from the oil and
place them to the kitchen towel to reduce fat.
………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
Before serving, you can sprinkle
it with powdered sugar. I prefer it hot.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Moja Irska avantura: šetnja po liticama Howtha/My Irish adventure: Howth cliff walk

Please, scroll down for English version

Howth cliffs

Oduvijek sam znala da ću posjetiti Irsku,
zemlju u kojoj se isprepliću povijest i kultura, religija i rase, zemlju u kojoj
samo 11% stanovništva govori materinji jezik (gelski), zemlju koja je
iznjedrila Guinness, raskošne livade, Joycea Becketta Yeatsa i Jamesa Joyca
(zašto baš samo o njemu govorim, vidjeti ćete kasnije), zemlju koja još odiše
mitovima, opasanim zidinama, prekrasnim dvorcima i nekadašnjem sijećanju na
kraljeve. 

Sanjala sam o Dublinu, sanjala o njihovom zelenilu, o klifovima. I
još sanjam da ću se opet vratiti vidjeti ono neviđeno.

Dan uoči polaska kući iz Dublina.

Nakon što smo se napokon jedan dan
udostojili dignuti iz kreveta prije 7 sati i napokon stići na zadnjih 5 minuta
hostelskog besplatnog doručka, stojimo na vratima hostela i čekamo.

Doručak je još u rukama. Onaj putni, jer
čekamo ostatak prijatelja da krenemo u obilazak grada. Na još jednu porciju
novih doživljaja, kulture i Dublinera.

Ubrzo nam se na vratima hostela približi
dečko kojeg smo upoznali na teresi hostela dan ranije, dečko iz Poljske koji
već godinama živi i radi u Dublinu, i kaže nam da odemo posjetiti Howth,
ribarsko selo u blizini Dublina, udaljeno 20 minuta vožnje DART-om (Dublin Area
Rapid Transit). A mi se nalazimo tek minutu hoda od Conolly station. Gledam stanicu iza njegovih leđa, pa gledam njega.

„Ima
li svjetionika ili klifova?“ – upitam ja
njega. 

Nije da ne želim u Dublinskoj avanturi osjetiti i mirnoću zelenila, ali
ne želim otići iz Dublina dok ne vidim to šareno zelenilo o kojem pričaju, pašnjake,
pokoji svjetionik ili dok se ne popnem na klifove. Tako da sam posljednji dan
odlučila potrošiti upravo na takve stvari. Takva sam i točka! Dugo sam sanjala
o Irskoj, o Dublinu, ali ono što me zaista privlači to su svjetionici, mirnoća
prirode, svježi zrak, pašnjaci, keltsko nasljeđe. Nisam željela otići, a da to
ne vidim. Jer, čovjek nikada u životu ne zna hoće li se i kada vratiti tamo
gdje je već bio.

„Oh,
yes!“ – odgovara on.

Daje nam upute kako da dođemo do Howtha, govori
kako trebamo biti oprezni ako se budemo penjali po klifovima jer na većim
visinama uvijek puše vjetar, a staze su jako uske. Rastanemo se sa smješkom.

Da budem iskrena, mislim da nikome od nas 11
nije pala na pamet ideja da odemo vidjeti klifove. Bili smo samo hrpa studenata
koji su ljeto htjeli provest negdje, izbor je pao na Dublin, našli smo povratne
karte za 50ak eura po osobi i jednostavno se zaputili u avanturu.

Howth port

D. i ja uputimo se na Connolly station, kupimo povratne karte za
sitne novce i čekamo DART vlak. Srca nam ubrzano lupaju, veselimo se novoj
avanturi, a D. se smije jer su ostali propustili priliku koja nas čeka. Sami
smo, nemamo pojma u koji vlak ući, a nemamo mnogo vremena.

Raspitamo se i vlak već dolazi, sjednemo
u njega i vozimo se. Nema šanse da se izgubimo, u vlaku je sve elektronizirano,
na svakoj stanici piše njen naziv.

Izlazimo u Howthu, pješćanom mjestašcu
koji sa sjevera štiti Dublin. 

Prvo što smo ugledali bila je luka sa tisuće
raznobojnih brodova i koća, ribarskih mreža i galebova. Svjetionik u daljini.
Dah mi je zastao. 

Za Howth kažu da danas predstavlja mješavinu predgrađa
Dublina  i divlje prirode, te da nije
samo ribarski gradić koji je nekada bio. Naziv mu navodno potječe još iz staronorveškog
jezika (Hoved=head, glava), a smjestio se na poluotoku Howth Head.

Lighthouse

Nakon fotkanja svjetionika i mojih uzdaha
za njim, zaputili smo se uz strmu uzbrdicu prema klifovima. Iako je Irska
poznata kao zemlja s najviše padalina (a što može objasniti i njihovo
zelenilo),  poslužilo nas je lijepo
vrijeme, iako malo vjetrovito.

Šetajući uz puteljak, sve više se
približavajući svom cilju prema klifovima, razgledavali smo kućice smještene u
zelenilu puteljka s lijeve i desne strane, kao i one smještene na rubu hridi,
djecu što su trčkarala naokolo, morske padine, zidininama opasane hridi, let
galebova… Osluškivali smo zvukove mirnog mjesta, zavijajućeg vjetra i starih
legendi koje su vijorile u zraku, a kuće kao da su pričale svoju priču.

Howth houses on the path

James Joyce house (1880-1883)

Ispred jedne kuće smo zastali. Tek uobičajena
kuća bijelih zidova, crvenih vrata uz morske padine. Bila je to Balscadden house, kuća u kojoj je
poznati Irski novelist, pisac i pjesnik James
Augustine Aloysius Joyce živio od 1880-1883. godine. Pretpostavljam da ga
je to mjestašce toliko inspiriralo da je u svojoj noveli Ulysses, Leopold Bloom upravo u Howthu zaprosio Molly.

Irish Eye island

Kada smo konačno stigli na početak
litice, ostavljajući prekrasno šarenilo kućica za sobom, bili smo oduševljeni
pogledom koji se pružao na morsku pučinu, Wicklow planine u daljini, pa smo se
zaputili nižom šljunčanom stazom kojom možete obići cijeli Howth Head i
završiti u Suttonu, prolazeći pored svjetionika, a odakle vam se pruža prekrasan
pogled na Dublinski zaljev.

Litice su zaista strme i jako uske, na
svakom kilometru nailazite na znakove opasnosti, ali to nas nije smelo.

Na povratku je sunce upeklo, a D. i ja
smo sjeli uživajući  u šarenilu zelene
boje,  pašnjacima iza naših leđa, u Ireland’s Eye (nenaseljeni otočić) ispred
nas i grickali domaći sir koji smo ranije kupili.

Kada smo ogladnili, a vrijeme se polako
počelo pogoršavati, teška srca smo se uputili natrag u istraživanje grada,
suvenirnica, te pokoji zalogaj na Fish & chips, a po kojem je Howth također
poznat.

Na žalost, nismo stigli razgledati dvorac
koji se nalazi na drugom kraju, ali Howth je svakako bio prekrasno iskustvo.

S pogoršanjem vremena, završila je još
jedna avantura 🙂

Howth bay

English version

I always knew
I
would visit Ireland, a country mixed with history and culture, religion and races, a country where only 11% of the population speaks the old Irish language (Gaelic), a country that gave birth to Guinness, luxuriant meadows, Joyce Beckett
Yeats,  and James Joyce, a country that still exudes the myths, walls, magnificent castles and stories of  kings. 

I dreamed of Dublin, and I still dreaming about their green color everywhere.

So,
getting out to Howth almost felt like a relief, to get out from the noise and
just breath the fresh sea air.

The day before leaving Dublin.
My classmate and dear friend D. and I, we decided to visit Howth, fishing village near Dublin.
Howth is located only 13 kilometers from Dublin, and it’s connected with public
transport DART (Dublin Area Rapid Transit) to the Howth station, which takes
only 20 minutes of  your time to experience
the greatest adventure of hiking on the Howth cliff path.

We arrive at Howth, sandy village to the
north of Ireland, built to protect Dublin. The first thing we saw was
a port with thousands of colorful boats and trawl, fishing
nets and seagulls. Lighthouse in the distance. My
breath was stopped in just one second, and that’s the amazing thing! 

It’s name apparently originates from norvegian language
(Hoved = head), and is situated on the peninsula of Howth Head.

Depending on how much time you’ve got,
you can walk along the cliff path all the way to Baily Lighthouse and beyond, from which you can see Dublin Bay, or cut back to the village
by following the old tram tracks and just sit on the green meadow on the top of
Howth head and enjoy the view of Irish
Eye, a small uninhabited island, situated directly north of Howth harbour.

Walking along the path, we saw houses nestled on the edge of the cliffs, as
the kids ran around, sea slopes belted by walls of rocks, flying seagulls. .. We
listen to the sounds of a peaceful place, wailing wind and the old legends
which are waved in the air, and the houses as if they were told their stories. 

In front of
one house, we stopped. Just a common house with white
walls and red doors. It was Balscadden house, the house where the famous Irish novelist, writer and poet James Augustine Aloysius Joyce lived
from 1880-1883.  I suppose this place inspired him, so in his novel Ulysses, Leopold Bloom proposed to Molly
nowhere else then in Howth. 

The time is rapidly changing from the sun to the rain, and it’s always
windy, so you must be very quickly to take snapshots.

Amazing last day in Ireland!

Dublin – grad piva i vesele glazbe/Dublin – the city of Guinness and cheerful music

Please, scroll down for English version

Temple bar, Dublin

Svako
malo napravimo nešto za sebe, odemo na neko putovanje koje stvara uspomene za
cijeli život.

Putovanje
u Dublin zasigurno je jedno od njih.

Iako
je to bilo još u ljeto 2008. godine, odlučila sam pisati o tom putovanju koje
je u meni ostavilo duboki trag zadnjeg putovanja na kojem sam bila s
prijateljima s fakulteta prije diplome, dojam jedne vesele nacije, drugačije
kulture, hrane i glazbe. Budući da sam u posljednje dvije godine neprestano radila,
a potom i pripremala pravosudni ispit, marljivo sam zanemarila svoju pustolovnu
stranu kako bih se fokusirala na karijeru. I sada, kada se svemu tome bliži
kraj, odlučila sam se prisjetiti jednog od najljepših putovanja u mom životu,
kao i onih koji me tek čekaju i koje ću marljivo planirati kada se malo slegnu
dojmovi nakon (nadam se uspješno) položenog pravosudnog ispita.

Iako
sam posjetila i klifove Howtha, ribarskog mjestašca u blizini Dublina, to je
neka druga priča…

Street, Temple bar, Dublin

Približavali
smo se Irskoj uz sve one šarene časopise i vrećice grickalica, uz priču i after eight čokoladice kupljene u dutyju,
nemogućom brzinom prelijetali smo preko gustih bijelih oblaka, kada me je
odjednom obuzeo osjećaj divljenja, a pogled mi je pao na zelenilo koje je
dosezalo u nedogled. Na tlu sam toliko srcu i oku željene i ugodne Irske!

Irska,
zemlja o kojoj sam toliko sanjala, a eto sada, sa sve većom bukom avionskih
motora i kotača koji su se spuštali na dublinski aerodrom, nepomično stojim tu,
a htjela bih vrištati od sreće i što prije i u jednom mahu vidjeti sve, probati
sve one okuse koji su mi na mahove prolazili glavom: donuts, guinness,
kozji sir, famozni prženi doručak, kolačiće od krumpira…

Ha’ penny bridge

Dok
sam se trznula iz razmišljanja, već sam sjedila u jednom od dublinskih buseva kojim
nas je vozač doveo do hostela kroz niz dublinskih predgrađa i kućica, tik
spojene jedne do drugih, popločanih opekom i s prepoznatljivim stilom vrata
uokvirenih s pokojim cvjetićem, bršljanom i željeznom ogradom…

Naš
hostel smjestio se u blizini centra Dublina tik uz Connolly
train station, što je u jednu ruku i dobro, jer prolazeći kroz
ulice Dublina u svako doba dana najbolje se osjeti ta gradska, užurbana vreva,
a svatko od Dublinera ide svojim smjerom, za svojim potrebama…

Conolly station

Dublin
– grad piva i vesele glazbe! 

Dublin, grad koji živi i danju i noću, grad koji
nikada ne spava, osim, naravno, u rano jutro. Možda mi se i ta jutarnja mirnoća
Dublina zapravo i najviše dopala… Ujutro rano bih se znala išuljati iz
hostelske sobe i otići sjesti pred hostel ispod rasvjetnog stupa s kojeg je
visjelo raznobojno cvijeće. Tako sjedeći u rano jutro, gledala bih kako se
sunce sve više podiže na obzorju, sklupčala bih se u trenirci dugih rukava i
čekala da se u 9h ujutro otvori prva trgovina grickajući jabuku.

Donuts

Pogled
mi je sezao na udaljene popločane ulice, hostele, pubove… Zanimljivo je to
jutro Dublina usred ljeta kada se ne čuje sav onaj žamor i buka, kada nema
izlaska na balkon, a do ušiju ne dopire krik galeba i šum mora, a pogled s
terase hostela pada samo na popločane šarene kuće…

Pubovi navečer rade do
najkasnije 2 sata u noći, a prve trgovine otvaraju se u 9h ujutro. I prije 9h
ujutro nema nikoga na ulici, tek pokoja policijska patrola…

Spire of Dublin

U
našem kvartu smjestilo se niz trgovina za hranu, McDonalds, KingBurger i ostali
fastfoodovi.
Umorna od leta, uputila sam se u najbliži dućan koji sam našla u kvartu, odmah
iza ugla hostela kako bih mogla nešto prigristi. Prva pizzeria. 

-“Pih!” pomislih, pa valjda u Dublinu mogu naći nešto bolje od pizze koju ionako mogu jesti kod kuće! 

Nakon
10-tak minuta šetanja od trgovine do trgovine u kvartu, odustala sam od potrage
za nečim što bi zadovoljilo moje nepce (i tada studentski budžet) jer me
razočarao sav taj niz fastfoodova.
Nije da ga nisam očekivala, ali ne na svakom koraku i ne toliku brzu hranu!
Ušla sam u supermarket nadajući se nekom pecivu ili jutarnjem laganom sendviču,
ali sam se iznenadila kada sam vidjela da na policama nema peciva, čak štoviše,
nema one tete koja stoji za pultom i koja te ljubazno gleda kada joj kažeš da
ti za 10 kuna napravi sendvič. Sve zapakirano, od mlijeka na litre, preko
salame koju možeš kupiti jedino već narezanu i zapakiranu, do već složenih
sendviča i pomfrita u kartonskim kutijicama… Odšetala sam do odjela s voćem,
u plastičnu zdjelu si složila svježe narezano voće, prelila ga žitaricama,
pahuljicama i jogurtom i doručkovala. Mislim se, dobar i zdrav doručak, unatoč
svemu. Valjda će ručak biti bolji (međutim, nije bio)! Za odlazak u restoran
treba izdvojiti i do 500 kn po osobi pa smo to odlučili ostaviti zadnji dan.
Eh, da mi je onda bilo pojesti pijat bakine domaće juhe, manistru usuvo ili
nekakvu salatu… Zašto je baš sada ta misao došla u glavu? Brzo prestati
razmišljati o bakinoj hrani! Uostalom, moje putovanje je tek započelo (da, moj
izlet razgledavanja grada). No, sve mi se više činilo da je nakon posjete 10
supermarketa i viđenih 3 McDonaldsa u jednoj ulici, moj gastro izlet gotov.

Gogarty Pub

Ipak,
u srcu Dublina, u samom centru, pronašli smo maleni restorančić, nalik na
gradsku menzu u kojoj je bilo tek spravljene hrane, povrća, tjestenine,
krumpirovih kolačića i pogačica… Raj za nepce!

Sjedeći
tako u tišini, pijuckajući njihov famozni smoothie, promatrali
smo žuran hod Dublinera.

Tipičan
irski doručak sastoji se od 2 kriške toplog tosta premazanog s maslacem,
prženog jaja, salame i malo kobasice. Sve u svemu, drugačije nego u nas,
pogotovo kada ti uz doručak serviraju Guinness pivo, irski viski ili Irish
coffee!

Mada
se dosada Dublin i nije nešto pohvalio svojom gastro ponudom, ono što vam zapne
za oko jesu ljudi raznih rasa i nacionalnosti, građevine, arhitektura…

Najviše
mi se dopao most preko rijeke Liffey poznatiji kao H’penny
bridge, a koji vodi u poznatu četvrt Temple
bar. Kako legenda kaže, preko tog su mosta ljudi za prelazak na
drugu stranu rijeke Liffey (u četvrt Temple bar) morali
platiti pola novčića, a odakle je i sam most dobio naziv.

Dublin
živi noću! Sva ta raskoš ljudi, raznobojnih svjetala, barova koji otvaraju noću
vrata svim posjetiteljima, tradicionalna irska glazba uživo, srdačnost
domaćina, domaća tek točena piva, i puno puno veselja, skakutanja od ranih
jutarnjih sati… I plesala sam, jesam, na zvukove tradicionalne irske glazbe
koja je odjekivala drvenim zidovima puba, a najviše mi se
dopalo Guinness pivo koje nije toliko
gazirano kao pivo u nas, pivo koje ima aromu kave i toliko bogatu pjenu da
zadržava novčić na vrhu (isprobano). A onda, kada bih se umorila odšetala bih
do trgovina koje su radile dugo u noć i grickala famozne donuts. Po povratku u pub,
Dublineri i turisti još bi bili tu na istom mjestu, slušali odjeke irske glazbe
i violina, s kriglama u rukama veselo poskakivali…

English
version

Dublin–
the city of Guinness and cheerful music

Every
once in a while, we take a trip to create a lifetime memories.

Trip
to Dublin, the capital city of green Ireland, is one of them.

I
can’t remember when was the last lime when I took some unforgettable trip. Last
2 years I was hard working and then studying for my bar exam, and it made me stay
at home pretty much.

Sure,
I also visited the Cliffs of Howth,
but that’s another story to tell…

Trinity College, Dublin

So,
Dublin was my escape trip to celebrate my graduation in 2008., and it made a
beautiful memories of traditional Irish breakfast, Guinness beer, cheerful music, so much different people and
culture!

I
remember the day I had my first American (or should I say Irish) Donut. Naturally,
I choose chocolate one. And when you try one, you cann’t stop, so I tried every
single kind they had.

We
don’t sell donuts in Croatia, so this was a gourmet experience.

Dublin castle

Christ Church Cathedral

Viking street, Dublin

The
most beautiful days I spent in Dublin was when I just sat in a cafe on the
corner and watched bustle of the Dublin streets, feel the Dublin atmosphere.
And, it’s something you can not explain with words just like you can not
explain their green color everywhere. You have to see it 🙂

Drvenik Mali – otok pod suncem & Junetina s rajčicama u crnom vinu/Drvenik Mali, island abound in sun & Traditional Beef with tomatoes in red wine sauce

Please, scroll down for recipe in English

Beef with tomatoes in sweet red wine sauce

Sjećate se prošlog posta o mom rodnom
gradu Trogiru? Sada kada ste upoznali mjesto gdje sam odrasla, odlučila sam
malkice pisati o akvatoriju Trogira koji ga okružuje.

Počnimo s meni najdražim otočićem,
Drvenikom Malim.

Drvenik
Mali otočić je u blizini Trogira do kojeg
možete doći brodom ili trajektom iz Trogira i Segeta Donjeg, oko 40 minuta
vožnje. Spada pod Općinu Trogir. Lokalno stanovništvo naziva ga i Ploča jer jer plosnat J
Sjećate se knjige ili filma o Robinsonu Crusoe-u? Ovo je pravi robinzonski
otočić!

Flying seagull

Seagull

Drvenik Mali je, i ne pretjerujem kada to
kažem, otočić okupan suncem, a za mene predstavlja raj na zemlji! Prvi puta sam
ga upoznala kada sam bila još u osnovnoj školi, kada smo frendica i ja otišli
na tjedan-dva svako ljeto njenom djedu i baki koji još tamo žive, koji su se
tamo rodili, školovali, odrasli, zasnovali svoju obitelj, tamo i ostali.
Starosjedioci. A njih je jedva oko 50 na cijelom otoku. Tamo sam provodila
svako ljeto sve do fakulteta, a od fakulteta do sada nastojim doći barem na
nekoliko dana ljeti.

Old stone house

Na cijelom otoku nema ceste, tek poljski
putevi, tako da sa svih strana možete čuti samo zvuk cvrčaka, vjetar u
krošnjama rogača i šum valova. Bi li pomoglo da vam kažem da je otok toliko
netaknute prirode da je tek prije par godina dobio struju, a vode još nema osim
one iz bunara? Ili, da na cijelom otoku ima tek jedan seoski restoran otvoren
prije par godina? Ili da je cijeli otok okružen vinogradima, maslinama, rogačima
i smokvama? 

Carob tree

Obožavam tu netaknutu prirodu, stare zemljane puteve, međe
napravljene od kamenčića, stare kamene kuće i dvore, polja rogača i grožđa,
blizinu mora i jedine pješćane plaže u blizini Trogira. Od trajektnog
pristaništa, nekih 10 minuta našeg hoda, krije se najdivnija plaža na kojoj sam
bila, Vela Rina, okupana pijeskom, oblucima i lažinom (osušena trava iz mora,
izgleda kao čokolino). I jedini turisti koji dolaze najčešće su domaći ljudi
koji žive vani ili ljudi iz Zagreba i okolice koji su si sagradili par kućica i
dolaze već godinama. Tako se preko ljeta nađe i koji autić na Drveniku 🙂

Vela Rina beach

Zamišljate li već pjesak kako se igra pod
vašim nogama, kristalno prozirno more tirkizne boje? Sunčane čelije šta se na
bonaci presijavaju s površine mora na pješćano dno? Često Drvenik predstavlja
odmor za moju dušu i najsretnija sam kada sebi napušem veliko veliko veliko
kolo, uzmem bočicu vode sa sobom i otplutam metrima daleko od obale, na čistinu
tirkiznog mora, gledam u daljinu kojem se ne vidi obzor, nekad zažmirim i
uživam na suncu,  a nekada zamišljam da
sam na Maldivima ili negdje na Karibima… Obožavam taj otok, taj mir, tu boju
mora…

Ovog puta uz post i jedno glavno jelo
koje se tradicionalno spremalo u obitelji u kojoj sam ljetovala na Drveniku.
Kako sam već rekla, riječ je o starosjediocima i recept se prenosio s koljena
na koljeno. U njega ide domaće crno vino, domaće rajčice te peršin koji raste u
vrtu iza kamenih kuća. Zbog junetine koju naravno starosjedioci nisu uzgajali
već nabavljali od trgovaca, jelo se spremalo samo u bogatijim obiteljima. Kada
sam ljetovala na Drveniku, bilo mi je zanimljivo što smo ovo jelo onako
obiteljski jeli za starim drvenim stolom u dvoru ispred kuće, u hladu loze koja
se nadvila nad našim glavama, s domaćom pogačom tek izvađenom ispod peke 🙂

Old stone Chapel

Vodite računa o tome da su domaća crna
vina iz Dalmacije nešto slatkastijeg okusa od recimo Prigorskih i Zagorskih
koja su kiselkastija, pa prije posluživanja provjerite da vam jelo ne bi bilo
previše kiselkasto (slobodno dodate oko 1/2 žličice šećera). 

Uz jelo se
tradicionalno poslužuje miješana dalmatinska salata, a koju ćete najlakše
napraviti: svježi krastavac ogulite te zajedno s rajčicom narežite na kriške,
dodajte luk i papriku također narezane na kriške pa sve prelijte s domaćim
vinskim octom, maslinovim uljem i soli. Dodajte malo peršina po želji, a tko
voli i tanko narezanu mrkvu na kriške.

Dalmatian mixed salad

Uživajte u jelu s Malog Drvenika 🙂

Junetina s rajčicama u crnom vinu

(za dvije osobe)

     
Potrebni sastojci:

·        
1/2 kg junećih šnicli

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
5 velikih zrelih rajčica (najbolje
šljivarice)

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
4 dl domaćeg crnog vina, slatkog

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1/2 litre obične vode

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 glavica luka

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
maslinovo ulje

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
list lovora

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
peršin, sol, papar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Junetinu narežite na manje komade
(otprilike oko 5-7 cm), posolite i popaprite, a ako je tvrđa slobodno je malo
protucite. Ostavite sa strane.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Luk narežite na manje kockice.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
U većem loncu za kuhanje zagrijte
maslinovo ulje pa dinstajte luk dok ne poprimi stakleno prozirnu boju. Dodajte
meso pa ga popržite s obje strane dok ne uhvati tamniju boju. Dolijte vino i
vodu pa kuhajte nepoklopljeno oko 30 minuta, ili dok meso nije na polovici
kuhano.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
U međuvremenu, rajčice stavite u
plastičnu zdjelu, prelijte ih s kipućom vodom pa ostavite par sekunda da tako
odstoje. Vodu ocijedite, pa rajčice ogulite od kožice. Narežite ih na kriške.  

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kada je meso na plovici kuhano,
dodajte rajčice, peršin i list ovora. Kuhajte jop 30 minuta ili dok meso
potpuno ne omekša, polovica vode ispari,a 
umak bude fino gust.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Po želji možete dodati i još soli
i papra, a ako ste koristili kiselije vino, dodajte oko ½ žličice šećera.
Prokuhajte oko 5 minuta.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Servirajte vruće, posuto s svježim
peršinom, uz domaći kruh i miješanu salatu.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

Drvenik Mali, details

English version

Remember my last post when I told you
about my hometown, Trogir?

In this post, I decided to write about the island near Trogir.
Let’s start with my favorite little island, Drvenik Mali and it’s
traditional dish.

Drvenik
Mali  is truly robinson island (like Robinson
Crusoe). There are no roads, no cars. They have electricity there, but they
still have water from wells. Only 50 people live there. A
peaceful 

environment, unspoiled nature and beautiful beaches are suitable

for a quiet and intimate holiday. 

It’s abound in sun, olive oil plantations, vineyards, figs and carobs trees. And it’s only 40 mins away from Trogir!

Olive oil, tree

Figs

When I was in elementary school, I spent
my summers there, in my friend’s Grandmother’s house. We usually cooked  beef with sun grown tomatoes from their
garden, in sauce of domestic sweet red wine. We ate it outside, in the shade of
trees, served on the old wooden table, with dalmatian mixed salad and freshly
baked bread. It was the best part of the day! This meal is traditional
dalmatian island dish, in past served in wealthy families.

You can easily prepare a mixed dalmatian
salad: clean fresh cucumber, tomato, green paprika and onion. Cut the
vegetables into slices and toss everything together. Drizzle with olive oil,
vinegar, sea salt and pepper. You can also add carrot and parsley. Serve with
this amazing dish, and enjoy in traditional dalmatian meal 🙂

Vela Rina, pathway

Nowdays, I really try to get to the
Drvenik Mali more then once a year. There are the most beautiful sandy beach
I’ve ever seen (Vela Rina), which seems
like heaven on Earth. It’s so sandy, so turquoise, so soul resting! Can you
imagine how the sand plays under your toes? I can! 

So, I swim and watch horizon,
turquoise color, watch crystal sea bottom and just relax from the daily duties.
Don’t blame me for that 🙂

Drvenik Veli island, sunset

Drvenik Mali, vineyard

Beef with tomatoes in sweet red wine
sauce

(serves 2)

     
You need:

·        
1 pound (500 g) young beef, cut into
thin slices

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
5 fresh tomatoes

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
400 ml sweet red wine

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
500 ml cold water

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 onion

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
olive oil

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
bay leaf

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
handful fresh parsley

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
sea salt, freshly ground pepper

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
Slice beef into smaller peaces
(3” x 3”), season with sea salt and fresh pepper. Leave aside.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Cut onion into small cubes.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
In a large cooking pot, heat olive
oil and add onion. Cook until onion is pale in color, for 2 minutes. Add beef
and fry on all sides until colored, for 5 minutes. Pour red wine and natural
water and cook 30 minutes or until the meat is half-cooked.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
In the meantime, place tomatoes in
a large bowl and cover them with boiling water. Leave them for a few seconds, drain
the water and peel tomatoes. Cut into thin slices and leave aside.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
On the half-time cooking, add
tomatoes, bay leaf and fresh parsley. Cook for another 30 minutes, or until the
meat is tender.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Add more sea salt and pepper if
needed. If you like, you can add ½ tsp sugar. Cook 5 minutes more.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Serve warm, with dalmatian mixed
salad and fresh bread. Sprinkle with fresh parsley.

………………………………………………………………………………………………………………………………….

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!

Odrasala sam u ovom Trogiru/I grew up in this Trogir

Please, scroll down for English version

Main square

Ovo
nije samo priča o gradu Trogiru.

Ovo
je priča o gradu u kojem san odrasla, stekla prve prijatelje, priča o gradu u
kojem san se prvi put zaljubila, prvi put držala za ruke, doživila prvi
poljubac. Nadasve, ovo je priča o gradu u kojem san pustila prvu suzu, gradu koji
nosi tolike uspomene, gradu kojeg nosin u srcu.

Bila
je to ljubav na prvi pogled.

I
izvan mojih subjektivnih doživljaja, ovo je priča o gradu bogatom povišću,
kulturom, hranom, festivalima i klapama. Ovo je priča o gradu koji diše svin
srcen za dalmatinsku kulturu i običaje svojih starosjedioca, za održavanje
čakavskog naričja, a za koje se kaže da niko izvan Dalmacije ne može shvatit šta
oni zapravo znače dalmatinskon čoviku i kakve ga to veze vežu za grad, more i
Dalmaciju.

Ovo
je priča o Gradu kojeg nazivaju i Malom
Venecijom.

Stoga,
dopustite da vas barem pomoću slika prošetan mojim rodnim gradom. Za početak, zakoračit
ćemo preko Malog mosta na sam otok
koji je ujedno i cili stara jezgra Trogira. Zamišljat ćemo Trogir u starin vremenima
i srednjem vijeku. Prošetat ćemo glavnom gradskom ulicom i popet se na Katedralu Sv. Lovre s koje se pruža
jedinstven pogled na staru jezgru Trogira i krovove kamenih kuća. Ako se
umorimo, sist ćemo na glavni gradski trg na kavicu ili pak u neku od
dalmatinskih konobi. Dalje ćemo prošetat mojon najlipšom Kaleton, zatim rivom.
Vidit ćemo Kulu Kamerlengo i predio
grada koji zovemo Pasike. Nigdi na
svitu nema ovakvog grada koji živi svoja vrimena i kojem su stoljeća dala svoju
lipotu. Nigdi nema grada u kojem gradske zidine noću živnu pod vrevom domaćih
ljudi i turista, a sa svakog kantuna se čuje dalmatinska glazba.

Tako
predivno misto!

Waterfront

Trogir je otok koji se smistia u
srednjoj Dalmaciji. Okupan suncem, lipoton i povišću, Trogir je sa cilon svojom
gradskom jezgrom (cili otok) pod zaštitom UNESCO-a od 1998.

Gradska jezgra broji oko 5.000
stanovnika, a cijeli Trogir zajedno sa kopnom i okolnim općinama broji oko 15.000
stanovnika. Otok se može obići pješice u 15 minuta.

Trogir
je osnovan u 3. st. pr.n.e. kao grčka kolonija u brojnin pomorskin pohodima
Grka koji su osvajali Jadransku obalu. Ime grada dolazi od grčke riječi Tragurion šta u prijevodu znači jarac
(šta je ujedno i moj horoskopski znak pa čvrsto virujen da nas je sudbina
nekako povezala). Ime je dobia po kozama koje su obitavale na planinama,
pogotovo na planini Kozjak (Kozjak=koza, jarac) koje se uzdiže iznad Trogira i
Kaštela.

Najpoznatiji
reljef i obilježje Trogira je reljef grčkog boga Kairosa, božanstva sritnog trenutka za kojeg legenda kaže da je uvik
u letu i da ga je teško uvatit, ali ako ga uvatite za uvojak kose koja mu leprša
dok on pored vas prolazi poput vitra, biti ćete sritni. Ako ne, trenutak je
proša i više se ne može vratit.

North town gate

Spremni
za šetnju? Pa krenimo…

Stara
jezgra grada Trogira smistila se na malenon otočiću koji se nalazi između kopna
s kojim je spojen malenin kamenim mostom (poznat pod nazivom Mali most, Kameni most), te između otoka
Ćiova s kojim je spojen većin mostom koji je ujedno i jedina kopnena
poveznica  s Ćiovom (poznat pod
nazivom Ćiovski most).

Sam
grad nekad je bia opasan zidinama radi obrane od navala Mletaka koji su tukli s
mora, stoga ima sačuvanu Kulu Kamerlengo, ostatke gradskih zidina, te dvoja Vrata od Grada (sjeverna i južna, a koja
su štitla grad). Jedan od takvih ostataka zidina te Sjeverna Gradska Vrata nalaze se na samom ulazu u grad, a koja
datiraju iz XV.st. (djelo majstora Bonina iz Milana), a na čijem vrhu stoji kip
Sv. Ivana Trogirskog, zaštitnika
grada Trogira koji je prema legendi otira kugu iz grada te je potom proglašen
zaštitnikom. Kip je osta ka spomenik sve do današnjeg vrimena kako bi i dalje
štitia trogirane od nevolja koje ih čekaju.

Kad
prođete Mali most i zakoračite na Gradska vrata, službeno se nalazite u
staroj gradskoj jezgri Trogira. Ispred sebe možete vidit Gradski muzej. Možete li zamislit povisna vrimena, 15.st.,16.st.,18.st.?
Možete li zamislit da su nekada kočije prolazile gradskin kalama, da su se u
gradskin palačama skupljali plemići i održavali balovi? Da su postojale klasne
razlike i zabranjene ljubavi? Jedna od takvih nekadašnjih palača, Palača Garagnin-Fanfogna, pretvorena je
u Gradski muzej. Kad san imala 16
godina, za vrime litnih praznika, radila sam u muzeju. Najviše vrimena provela
sam u biblioteci obitelji Gragnin-Fanfogna, a koja je sastavni dio muzeja i
datira iz 18 st.

Biblioteku
je osnova Ivan Luca Garagnin, arapski svećenik koji je bia postavljen za
Splitskog nadbiskupa. Kad se njegova kći Katarina udala za plemića Antuna
Fanfognu (porijeklom iz Zadra), obitelji su spojile rijetke knjige i rukopise
tako da danas biblioteka broji oko 1000 rijetkih knjiga i oko 400 rukopisa na
papiru i papirusu ispisanih hrvatskim, latinskim i talijanskim jezikom.

Main street

Na izlasku iz muzeja, dolazimo do
glavne gradske ulice koja nas vodi do Glavnog
Gradskog trga.

Na trgu se nalazi Katedrala Sv. Lovre (zvana Katedrala Sv. Ivana), rađena od XIII.–XV.
st., sagrađena u romaničko-gotičkom stilu. Glavni kipar Katedrale bia je Nikola
Florentinski. Na glavnom ulazu u Katedralu nalazi se svjetski poznat Radovanov portal iz 1240.g., djelo
majstora Radovana s prikazima dva lava, Adama i Eve u prirodnoj veličini,
lunarni prikaz zodijaka, apostola i svetaca, borbe čovika sa životinjama i
razni drugi motivi iz Biblije, sve ručno uklesano u mramoru.U unutrašnjosti Katedrale
nalaze se broje umjetnine, a svi stropovi su ukrašeni motivima rođenja Isusa,
Blagovijesti, Poklona Mudraca, krštenja Isusa Krista i brojnim drugim
detaljima. U Katedrali se također nalaze i grobnice poznatih trogirskih
obitelji, zatim brojna umjetnička djela talijanskih romaničkih slikara…

St. Lawrence Cathedral

Kad
ste već u Katedrali, preporučujem da se popnete na Zvonik Katedrale visok 47 metara, a s kojeg se pruža fantastičan
pogled na narančaste krovove trogirskih kamenih kuća… 

Roofs, view from the Cathedral bell

… Gradski sat iz XV.st.,

Town’s clock tower

… Ložu iz 18.st. koja je služila kao sudnica, te glavni gradski trg…

Main square, Town’s tower bell, Loggia, Main street

Tu na trgu možete ući i u Crkveni muzej,
popit kavicu i slušat dalmatinsku glazbu.

Dalje od trga, hodajući glavnom ulicom iz
svakog smjera izviru kalete. U svako doba godine one dišu, one žive. U
jesen one su pune jesenjeg lišća, a liti pune turista. Trogirani su u šali
glavnu gradsku ulicu prozvali „Pusti me
da prođen“ jer ista u noćnim satima vrvi s toliko turista da se do rive
kroz uličicu vućemo više od 15 minuta (inače, ne treba više od 3 minute).

Old stone street

Jedna
od najdražih i najposjećenijih kaleta je ona koja broji dva kamena stubišta
koja vode do privatnih ulaza u stanove koji se nalaze u trogirskim starim
kućama, a do nje možete doći odmah ako prije rive skrenete lijevo iz glavne
ulice. 

Stone balcony in Kaleta, private house

Kaleta (old stone street), stone stairs

Details

Obiluje detaljima poput starinskih ponistri (prozor) i vrata
(tradicionalno zelene boje, od drva), zatim starinskog drvenog ključa kojeg je
vlasnik izvisia na zidu poviše starinskog seljačkog stola, kamenih balkona,
stepeništa, zelenila i naravno – sušenja robe na tiramoli (špag, konop).

Sušenje robe na tiramoli izazvat će osmih na licu turista, no većini njih
predstavlja zanimljiv i simpatičan običaj. Naime, budući da su kalete uske, a
kamene kuće spojene tik jedna do druge, a što je običaj u ciloj Dalmaciji,
ljudi nisu imali terase i balkone pa su se pametno dositili provuć konop od
jedne ponistre do susidne ponistre i tako pomoću tiramola sušit robu na
friškome zraku. Di bi drugdi? Osobno, volin taj običaj i želin da se još dugo
zadrži 🙂

Tiramol, old tradition drying clothes on the rope outside

Na izlazu iz Kalete, ako se vratite
odakle ste i došli, doći ćete do Južnih
Gradskih vrata iz 1593.g., još izvorno sačuvanih u svom drvenom obliku sa
metalnim šiljcima. Vrata su također štitila grad od napada, a držala su se
zatvorena. Svatko ko je doša na rivu, mora je sačekat propusnicu da uđe u grad.

Ok, vrata ste prošli i nalaze vam se iza
leđa. Službeno ste zakoračili na rivu.

S live strane, oko 200 metara udaljen,
nalazi se Ćiovski most, jedina
poveznica Trogira s otokom Ćiovom.  Tu se
nalazi i Samostan i crkva
Sv. Nikole, ženski
benediktinski samostan  koji datira iz XI. st. Samostan je osnovan
poveljom Sv. Ivana Trogirskog, koji je kasnije postao zaštitnik grada Trogira. U
samostanu se nalaze trogirske koludrice kojima je moto moli i radi, koje žive povučeno, skrovito i s šutnjom, a od kojih
je moja baka kao mlada cura učila kuhati i šivati. U samostanu se nalazi
zavidna zbirka Kairos umjetnina, a među kojima je i sačuvani reljef božanstva
sretnog trenutka, Kairosa. Navodno kažu da je sam reljef donesen iz Grčke.
Tradicionalno se u mjesecu srpnju održavaju dani
Kairosa, te se jedan dan festivala proglašava festivalom sretnog trenutka,
a kada se izlažu sačuvane umjetnine.

Ciovo bridge

Desno od Južnih gradskih Vrata nalazi se riva i uz nju kafići i restorani. Riva je izvorno
bila zemljana, kasnije kamena, a na samom početku, odmah pred Južnim Vratima od grada koja iz kalete
vode na rivu, nalazia se stup koji je u srednjem vijeku služia za izvršavanje
smrtnih kazni vješanjem.

Caffee bars

U
staro doba služila je ka glavna pomorska luka u koju su dolazili začini, vino i
maslinovo ulje, prvo od Grka, a potom i od Meltaka. Kasnije, u srednjem vijeku
ona postaje glavno okupljalište pomoraca koji su sa sobon nosili čaj, začine,
kavu, a potom i začinsko bilje te razne sorte povrća, tako da se stanovništvo
od tog vrimena pretežito bavi poljoprivredon, zatim ribarstvon, te u novije
vrime i brodogradnjon u obližnjen trogirskom Škveru (brodogradilište, zapošljava veliki postotak trogirana, a nalazi
se odma nasuprot rive). Danas, riva liti postaje meta okupljališta nautičara pa
se tu često znaju naći skupocjene jahte i jedrilice. Duž cile rive nalaze se
brojni kafići i restorani pa đir (šetnja) po rivi ili kavica u kafićima postaje
nezaobilazna.

Na
rivi se nalazi Samostan i crkva Sv.
Dominika. Jedna kaleta u blizini Kule Kamerlengo, u Pasikama, krije i spomenuti
dominikanski samostan čije su zidine
vidljive s rive, a datira iz XIII. st. Uz samostan sagrađena je i crkvica, a
sam samostan ima pomanje unutarnje dvorište koje nije vidjljivo s rive, a u
kojem dominikanci uzgajaju povrće. Samostan je izvorno bia sagrađen na samoj
obali mora, koja je kasnije nasuta i pretvorena u rivu.

St. Dominic church bell

Pasike

Na
samom kraju rive, na zapadnom dijelu, okomito se proteže kala iz koje možete
doći u predio grada koji zovemo Pasike.
Pasike su ranije bile granica koji je dilia siromašni dio grada od onog
plemićkog, no taj zid kasnije je srušen.U Pasikama se nalaze brojne
suvenirnice, zatim još restorana (i to najboljih restorana u gradu), malene
kamene crkvice kojima Trogir obiluje, kampanel kao ostatak crkvice koja je
srušena u II. Svjetskom ratu, kamene kuće te hoteli.

Gospe od Karmena Church

Hodajući
dalje kaletom u Pasikama, naići ćete na prekrasnu kamenu crkvicu Gospe od Karmena koja svoj blagdan slavi
16. srpnja svake godine. Crkva se uokolo vrata ukrašava lovorovim listovima u
obliku vijenca, a na pročelje crkve stavlja se prvo grožđe. Gospe od Karmela u
nas je veliki blagdan, a restorani na taj dan u večernjin satima sklanjaju
svoje stolove i podij isprid crkvice postaje prava pozornica za pučku fetštu uz
slane srdele, ribu s gradela, crni rižot i muziku uživo. Stara legenda kaže da
se na taj blagdan događaju nesriće na moru pa se preporučuje izbjegavanje
kupanja. Prema jednoj priči koju mi je baka pričala, na taj dan prije 40-ak
godina u Trogiru je pa snig usrid lita. Inače, tog dana vrime je uvik oblačno,
ka hladnije jesenje vrime, no navečer se oblaci raziđu i otvaraju vrata litnoj fešti
koju trogirani spremaju.

Fort Kamerlengo

Na
kraju rive, kao kraj gradskih zidina, nalazi se Kula Kamerlengo koja datira iz XIV. st., meta turističkih
fotoaparata te jedna od najčešće posjećenih starih zidina koja se nalazi na samoj
obali mora. Kula je nekad služila za obranu grada od Mletaka, a u njoj se nekoliko
godina za redon održava i predstava amaterskog kazališta mladih grada Trogira
poznata pod nazivom Kamerlengova kći,
a koja priča priču o najpoznatijoj trogirskoj legendi iz 13. st. i naravno,
neizbježnoj nesritnoj ljubavi.  „Nakon Mletačkih prodora na Trogir, Mleci su
uspostavili svoju vlast te je na visoku čast trogirskog kamerlenga bia
postavljen mladi mletak Diego Morin, momak otmjenog i bogatog porijekla, a koji
se zaljubia u Zoru Dragačevu, običnu pučanku. Njihova ljubav bila je prva i
velika, ali Diegovi roditelji nisu preprodili klasne razlike te su uspili istu razorit,
a Diega oženit za bogatu mlečanku Orsolu koju su mu naminili. Vinčanje je
trajalo dugo u noć, a bilo je široko priznato među Mlecima. Dok je Diego
proslavlja svoje vinčanje, Zora je obukla vinčanu haljinu, te okružena laticama
ruža popila otrov zbog nesritne ljubavi. Kada je Diego čua za Zorinu smrt,
vratia se u Trogir i tu zauvik osta. Za njim je došla i njegova supruga koja mu
je nedugo potom rodila kći, prekrasnu Dianu. Diana je bila prelipo, ali bolesno
dite. Često je bila zamišljena i najviše joj je odgovarala blizina svog oca pa
je često vrimena provodila u kuli Kamerlengo. Budući su svi govorili da Diana
sliči na Zoru, Orsola je zamrzila svoju kći i vratila se u Veneciju napustivši
dite i supruga. Prije nego je Diana umrla, znala je često pričat o divojci koja
je umrla, o svitu u kojem padaju latice ruža na grad i Kulu.

Kad je Diana
umrla, legenda priča da Diego zbog grižnje savisti i nesuđene ljubavi više
nikad nije progovoria“.

Nekada
je Kula bila litno kino na otvorenom, a danas je otvorena za turistička
razgledavanja i koncerte. Jedno od najvažnijih ljetnih događanja u kuli
Kamerlengo, osim brojnih nastupa klapa, bia je i koncert Tri tenora, a koji se tradicionalno održava svaku godinu za redom dok
je Luciano Pavarotti još bia živ. Pavarotti, Jose Carreras te Plácido Domingo tvorili
su tri tenora koji su održavali operne koncerte počev od Rima pa preko Trogira.
Ako ste ikad imali prilike čut nešto toliko prekrasno popraćeno oduševljenjem,
pljeskom i vatrometom, onda znate da ste čuli melodiju koja vam se urezala u
sjećanje dok ste živi, a vi ste pak osobno, doživili katarzu poput Nerude dok
je pisa o nedostižnoj ljubavi, ili pak ljubav poput Dante Alighierija dok je
pisa o svojoj Beatrice. 

Grad
Trogir nalazi se u srcu Dalmacije, a njegova blizina zračnoj luci od svega 5
minuta vožnje (4 km) čini ga nezaobilaznom turističkom destinacijom, a čemu su
pripomogle i brojne plaže i akvatorij kojima je Trogir opasan, gastro ponuda
dalmatinskih specijaliteta u brojnim dalmatinskim konobama, te brojna događanja
trogirskog ljeta. Grad vrvi turistima
već od ožujka, kada nam prvi stižu Japanci. Uvik popraćeni turističkim vodičima
i u brojnim grupama, šetaju i razgledavaju čak i s kišobranima u ruci da ih
zaštiti od sunca, a fotoaparati samo blicaju. Nakon Japanaca opet japancu u
lipnju. Nakon njih stižu nam Francuzi, zatim Njemci i Mađari, potom Česi, Poljaci
i Slovaci, Slovenci, Bosanci te Talijani na njihov neizbježni ferragosto. A onda opet Japanci, izvan
turističke sezone, ka da žele izbjeć turističke navale i gužve, nešto na šta
smo već svi koji živimo u Trogiru navikli. Na dan našeg vinčanja, Japancima sam
bila zanimljiva mladenka i svi su se tili s menom slikat. Među njima bia je i
jedan budustički svećenik koji je jedini priča engleski i koji nam je da svoj
blagoslov. Japanci su mi ostali u srcu, a sigurna sam da bi i na mene jedno
japansko tradicionalno vinčanje ostavilo jak utisak 🙂

U
srednjoj školi te tijekom fakulteta znala sam često radit u restoranima ka
ispomoć. Volila sam taj sezonski posal i turiste koji bi dolazili jer sam na
taj način upoznavala različite ljude, prakticirala svoj engleski, talijanski i
španjolski, a često bi im pričala stare priče o Trogiru. Gosti restorana često
su me zvali da sidnen s njima za stol, a često su mi i pričali o svojim
gradovima i njihovim iskustvima, a što me je učinilo osobon željnom saznanja o
drugim kulturama i putovanja. Tada sam ujedno i prvi put probala dalmatinski
aperitiv Travaricu, rakiju rađenu od
trava (svaka kuća ima svoj recept. Osobno, stavin smilje, draču, kadulju,
rogač, koromač, bobice šrmike. Kažu da liči sve bolesti.). Travarica je išla ka
luda, a svi su gosti bili opčinjeni njenin mirison.

My wedding picture with Japanese tourists

Dalmatinska
hrana bogata je povrćem i lokalnom ribom te morskin specijalitetima. Hrana je
pravljena na maslinovom ulju ili na gradelama (grill), tipično Mediteranska.
Gastro ponuda Trogira seže još u prošla vrimena, a do današnjih dana sačuvali
se se običaju jedenja Rafioli, Fritula,
Kroštula, Rožate, Dalmatinskih torti napravljenih pretežito od bajama
(badema). Zatim brudet od ribe, rižoti, riba sa gradela te Pašticada. Za ovo potonje kaže se da svaka kuća u Dalmaciji ima
svoj recept i da se sprema drugačije.

Lavander flower

Dalmacija
je bogata glazbom.

Svaki
dalmatinski gradić ima svoju tradicionalnu klapu, domaće ljude obučene u stare
tradicionalne nošnje, uobičajeno crna odijela s starinskim vezom, bilon
košuljom i crvenim pojasom od tkanine; koji pivaju o moru i Dalmaciji te
ljubavi, a tonovi tih klapa nešto su nezaboravno jer vam natiraju suze na oči.

To
je Trogir u kojem sam odrasla.

Old ship’s anchor

Nije ga zaništa naš
trogirski slavuj Vinko Coce toliko puta opjeva u svojim pjesmama, u kojima ne
samo da govori o ljubavi prema gradu i njegovim kalama u kojima smo trčkarali
ka dica, već i o ribarima i o Dalmaciji. Meni jedna
od njegovih najdražih pisama  nosi naziv Dalmacija, more, ja i ti koja
piva o moru i tišini, o nevoljama koje ljude znaju snać, no blizina mora
dopušta dalmatinskome čoviku da leti dalje i bez krila. O mirisu mora i tišini,
mirisu borova, šumu valova na žalu… I jednom kad je poslušate, shvatit ćete
zašto more ozdravlja dušu i zašto toliko volim tišinu litnih noćnih kupanja
kada se samo vide zvizde, čuje udar valova po žalu kada prođe prva koća
popraćena galebovima šta traže ribu, i kada je misec jedini pratilac u noći…
Molin vas, poslušajte pismu i osjetite to 🙂

Sunset

Trogir
je grad koji živi za ljubav. Dalmatincima je ljubav dom. Ljubav nije samo
zaljubljenost muškarca i žene, ljubav je i maslina, škrta zemlja, škoj, domaće
uzgojena smokva, maslinovo ulje, domaći sir, ružmarin, lovor, lavanda, bačva
domaćeg vina, more, nebeske zvizde, brodovi, pisma, vira, okupljanja na kominu…
Ljubav je nama u genima i u krvi i ona nas sve veže. Ljubav je Trogir i ljubav
je Dalmacija.

Dalmacija
je gruda zemlje za koju čvrsto virujen da je voljena, a često je i opivana u
stihovima dalmatinskih klapa poput Klape Trogir ili poznate Klape Cambi iz
Kaštel Kambelovca ili Klape Intrade čije pjesme volim. 

I na kraju, ostavljam vam meni najdražu pismu
koja me pratila za vrime mog studiranja, a koju piva Klapa Intrade & Ribari, čiji me stihovi pjesme Kapetane uvijek
iznova raznježe i predstavljaju jednu od ritkih stvari koje mi izmame suze
radosnice i suze ljubavi prema mojoj zemlji, škoju, maslini, moru, ribarskim
brodićima, mirisu soli u zraku i odsjaju sunčanih zraka u kosi… to je pisma
koju sam često slušala dok je moj brat bia po misec dana na dalekim morima, i
koja mi je tada mamila i suze tuge.

I
pismu bi često slušala sjećajući se njega jer ljubav prema braći je isto ljubav
koja nas veže u Dalmaciji… I tko onda može zaustaviti suze koje izazove ova
meni najdraža pisma?!

Old fishing boat

„Miris vitar donosi,

val me podsiti na nju,

ne mogu zaboravit moje sunce,moje more i Dalmaciju…

Uvik isto poželim

kada zvizde padaju,

ne mogu zaboravit moje sunce, moje more i Dalmaciju…“

Trogir
je grad koji ću uvik nosit u srcu! 

Restaurant

English
version

This is not just
a story about
the city of Trogir,
my hometown.
This is the story about the city where I grew up, made first friends, the story of a city where I had my first crush, or had a first tear.

Above all, this is
the story of a city that carries so
many memories,
a town I keep in
my heart.
It was love at first sight.

And outside of
my subjective experience, this
is a story about
the city rich with an old legends,
history, culture, food, festivals, sounds of traditional music and
architecture.
This is the story of a town also known as Little Venice (like Venice,
Italy).

So,
let me take you through the old town of Trogir.
First, we will walk through the North
town’s gate. Than, we will take a walk through the town and we will imagine
historical times.  We will enjoy in the unique panoramic view of Trogir
from the St. Lawrence Cathedral bell
and we will see town clock tower. If you want to relax we will take a break on
the main town square, having a cup of coffee in a coffee bar or a traditional dalmatian fish dish in a restaurant.
Nowhere in the world can you find a town
that magical town at night time… Stone walls become alive under the street
lights, and Dalmatian songs are heard from every corner. And in the sunlight, small stone streets of
Trogir under the walk of domestic people and tourists become alive again, never
sleeping. Such a magical place to live!

Kaleta, old stone street

Trogir is
an island with one of the biggest historical heritage in the world, abound in sun,
beauty and history and it’s protected by UNESCO since year
1998.
Yes, the whole old town core, the whole island  is protected 🙂

It is located in central Dalmatia (Croatia),
along the Adriatic coast. The old town core has 5.000 citizens. You can visit Trogir
by walking in just 15 minutes.

Trogir was
founded in
the 3rd century B.C.
as a Greek colony in numerious sea conquests led by the Greeks on the Adriatic
coast.
Its name comes from the Greek word Tragurion which means goat, named after the goats that have lived in the mountains, especially on the mountain Kozjak 

(Kozjak = goat),
which rises
above the Trogir and
Kastela. Goats were the first thing the Greeks
saw when they came to a small island.

The most famous feature
of Trogir is a Greek relief of
Kairos, the
god of the happy moment. Guarded in the Convent of the Benedictine Nuns in
Trogir, it displayed a marble bas-relief of Kairos from the 3rd century B.C., a
naked young man, running. According to ancient Greeks, Kairos was the god of
the “fleeting moment”, or  „a
favorable opportunity opposing the fate of man.” The moment must be
grasped (by the tuft of hair on the forehead of the fleeing figure), otherwise
the moment is gone and can not be re-captured (shown by the back of head being
bald.)

Old town core of
Trogir is
situated on
a small island located
between mainland
(connected
with a
small old stone
bridge) and between the
island of
Ciovo (connected with
a larger bridge,
known as Ciovo bridge).
Whole island of Trogir is old town core. Nowdays, Trogir’s community is spread
to the mainland and with the surrounding villages it counts 15.000 citizens or
more.

The city was
once surrounded
by walls used for
defense against Venetians attacks from the sea
in the Middle Ages. Most of the town
walls, once used as a protection are preserved, forming, in the 13th century,
the old center of Tragurium (Trogir).
Part of the walls was destroyed in the 18th century, but the Fort Kamerlengo and St. Mark’s Tower still dominate among the walls. Also,
we have preserved two Gates (North town gate
and South town gate), used to protect the city
as well. 

New wooden brigde

Ready? Let’s walk then!

North
town’s gate, located at the
entrance of the city, dates from the 15th century. On top of the the gate is a
stone statue of St. IvanTrogirski from
17th century, patron saint of the town. Acording to the legend, in the Middle
Ages he expelld plague from the city and kept many citizens alive.

When you cross the old stone
bridge that connects the mainland with the island Trogir, you need to pass
under the North town’s gate. You are officially in the old town core and you
can see the city museum.

Can you imagine the historical
times in Trogir? Horses and carriages on the town streets, nobles, balls in the
nobles houses, stories considered as legends? One of the old noble palace Garagnin-Fanfogna, which is located on
the opositte side of the town’s gate, has been converted into a city museum.

When I was 16 I worked in the
museum during the summer break, and the most of the time I spent in the famous
historical Garagin-Fanfogna library
which is a part of the museum and it dates from 18th century. The library was
private collection of books and manuscripts founded by Ivan Luca Garagnin, archbishop
of Split, Dalmatia. When his doughter Katarina married for a Croatian nobleman
Antun Fanfogna from Zadar, the books of two families were united. Today, the
libray contains over the 1000 rare old books in Croatian, Italian and Latin
language.

Loggia

When we take a walk away from the
museum, we will come to the main street wich will leed us to the Main town square.

On the main square there is a St. Lawrence Cathedral built from the 13th
to 15th century with characteristics of both Romanesque and Gothic styles. The
most important port of the cathedral, and the most valuable work of the
Romanesque sculpture in Europe is the Portal
of master Radovan from 1240. It shows images from the life of Jesus Christ,
Adam and Eve in natural size and other Biblical images, all hand carved in
marble.

St. Lawrence Cathedral

If you like, and I strongly recommend,
you can climb up to the 47 meters high Cathedral bell tower and have a beautiful panoramic view of the old core,
main street, coffee bars on the main town square, city tower clock from the 15th century and loggia which was public court in the 18th century.

View from the Cathedral bell

Further down the main street, just before
South town’s gate, you can turn left
and see the most beautiful (subjective opinion) old stone street in Trogir. I
love that street, so the most of my wedding puictures are taken there. There
are two stone staircases which leed us to the private entrance of the old
Trogir’s houses.  There are also stone
balcony and lots of flowers, old decorating details such as old wooden table or
old wooden key on the street wall. Houses in Trogir are old, built of the stones,
narrow and high. 

Stone stairs, Kaleta

Stone balcony

Houses are also connected directly to each other, so they are
separated only with old stone streets called Kaleta in Dalmatia. This street is the most famous Kaleta in Trogir, and the tourists love
it. I think it’s because it reminds them to the Venice. Or maybe, because they
can see there old Dalmatian custum like drying clothes on the ropes outside (called Tiramol).

Tiramol

Further down to the coast, on the same end
of the main street, there is part of preserved defence walls with tower and
renaissance town gates (South town’s gate)
from 1593. Also known as
„porta civitatis“,  they are still
preserved in its origin wooden look. Hundred
meters away from the gates there are Ciovo
bridge, only conection with the Ciovo
island.

So, the main street is behind you
and you take a foot step to the waterfront
(which we called Riva). Isn’t it amazing?

Originally, sea was so close to
the St. Dominic monastery and St. Dominic church located on the
waterfront, but little bit later the waterfront was built. Waterfort was the
centre of the maritime travels. In the beginning Greeks and latter Romans were
the ones who brought spices, fresh herbs, olive trees. Later, in the Middle
Ages, sailors brought tea, coffee, potatoes, so today most of the people here
live from agriculture and fishing. Nowdays, waterfront has not lost in its
beauty and importance, so it’s centre of gathering nautics, sailors, expensive
yachts and sailingboats.

Fort Kamerlengo

Among the waterfront are caffee
bars and restaurants, and on the same end there is Fort Kamerlengo, from the 14th century. Fort is situated on
the south-western edge of the town at the end of the town walls. Venice,
immediately after occupying Trogir in 1420. expands this tower into the strong Fort
Kamerlengo, and several phases of construction can be seen on it.

When
I was little, it served as open summer cinema, but nowdays it plays host to
Dalmatian music, concerts and theater plays. Several years in a row, there is
playing old Trogir’s legend from the 13th century called Kamerlengova kci (in translation, Kamerlengo’s daughter) which tells about unhappy love. Legend says:
„ After the victory of the Venetians,
they established their goverment in Trogir. On the high honor as the guardian
of Fort was set a young nobleman Diego Morin, Venetian. Diego fell in love with
young Trogir’s plebeian Zora Dragaceva. His parents could not get over class
differences, so they destroyed their love and married him for a young noblegirl
Orsola, also Venetian and also rich like Diego. Wedding was celebrated by
Venetian politics circle and talked about it for a very long time. Diego never
forgot Zora. On Diego’s wedding night, Zora wore a wedding dress, lay in a bed
made of rose petals and drank poison. When he heard of Zora’s death, he moved
to Trogir. Later, his wife came to him and bore him beautiful but sick
daughter, little Diana. Diana likes to spend time with father, so she spend the
most of the time in Fort Kamerlengo. Residents of Trogir often spoke that Diana
looks the same as Zora, so Orsola hated her daughter and left Diana and Diego.
Diana often spoke about her dreams. In her dreams she saw the city covered with
rose petals and death of young women. Shortly after Diana died. Legend says
that Diego never spoke again.“

Souvenir shop

Parallel to the waterfront, there
is part of Trogir we called Pasike. Tourist
love this part of Trogir ‘couse of the restaurants, hotels, souvenir shops,
pizzerias, monestary St. Dominic and art performances. There are also located small
stone church (one of the many in Trogir), Gospe
od Karmela which celebrated its day every July 16. On that day, we
decorated church with laurel wreath and with first domestic grapes. In the
night, every restaurant around the church puts away its tables from terrace making
space for festival with fry fishes, wine and dalmatian music.

Old house, interior

Airport
Split vicinity
(4 km), highway exit A1 (15km), ferry port Split (25
km) and excellent bus connection with the surrounding places, make Trogir accessible
and open from the land and sea. Due to its location and natural protection, its
nautical port is a favourite destination.

The first tourtists in the season are
Japanese and they arrive to Trogir in March and again in June and then in
September. You can also find Germans, Italians, Hungarians, Slovenes, Czechs and
Poles. But, we like Japanese people the most. They are so polite! I bet that
out tradition is something very interesting to them. On our wedding day, all
the Japanese people in town wanted to take picture with us. With them was a
Buddhist priest who blessed our marriage. So, I would like to see a traditional
Japanese wedding 🙂

When I was a student I worked in a Dalmatian
Tavern. I always like talking with tourists, listened stories about their
countries or telling them stories about Trogir.

Tourists are always amused by our
traditional drink Travarica made from
brandy (traditional Rakija) and fresh
herbs such as sage, fennel, immortelle, carob. Every house in Dalmatia has its
own recipe, and they says that Travarica
cures all ills.

Characteristic of Dalmatian coastal
cuisine is its digestibility and simple preparation. The secret of the fabulous
taste of fish, meat, or other cooked dishes
lies right in that. Yet the idea that simplicity means everyone everywhere
could prepare them would be deceiving. The tradition of grilling and roasting
fish and delicacies of the sea in this region has been carried on from
generation to generation, whereby the proper grilling technique often depends
on the type of wood or wood briquettes chosen to do the grilling. In addition
to this come the tantalizing Dalmatian olive oil, grilling technique, and the
particular taste of the fish and delicacies of the sea. This is what leaves
every guest, once they have tried it, with unforgettable memories to take back
home. 

My town prides itself on a wide variety
of specialties, like mussels, shrimp (scampi), roast fish, delicious fish stew (Brujet), and meat specialties like sour
marinated beef (Trogir’s Pasticada
with gnocchi). To top it off we like
to eat  Krostule, Fritule, Rozata, Trogir’s Rafioli, or one of the rich Dalmatian cakes, mostly made with
almonds. Rafioli are the most known
cakes. They are made from fine thin dough which is filled with ground almonds
and other condiments and  rolled into small crescent-shaped
pastries.  Due to their durability, special taste and appearance they can
be the ideal suvenir from Trogir.

End in the end, let me tell you about
sounds of traditional Dalmatian music. Dalmatia has a reach and long musical
tradition. The music is typically Mediterranean one and often strongly
resembles seaside Italian, Spanish or Portuguese music in the temperament and
structure. What distinguishes it from the latter, are the solely vocally sung (a capella) songs by male five-to-eight
ensemble – “Klapa” – so
called “klapa” songs. The motifs in general celebrate love, sea,
wine, poverty, poore homeland and Dalmatian towns.

That is a town where I grew up!

Brother’s Trawl

Here you
can see the atmosphere of Dalmatian Klapa songs live 😉

Also, I love song called Kapetane (Captain) sang by Klapa Intrade & Ribari, song which I
listened when my brother was in a long working trip to the unknown seas. Song
tells about young man who went from home for a long time to earn mony which his
family needed. So, he leave his home, his friends and family (maybe evan his
love) and took a trip to the unknown seas. All that time, he misses his home,
Dalmatia, our sea and our wind. He tells his captain he was fed with others
seas, so he need to take the helm in his hands and  turn the ship back to the Dalmatia. Because,
everywhere is nice, but nowhere is like home!

„The
wind brings the scent of home,

everything
reminds me of her (Dalmatia),

I
can not forget my sun, my sea and Dalmatia…

I
still have the same wish,

When
I see falling stars,

I
can not forget my sun, my sea and Dalmatia…“

Crumble sa borovnicama/Blueberry Crumble

Please, scroll down for recipe in English

Ovog vikenda M. i ja smo otišli uhvatiti
malo svježeg zraka na planinu Kozjak
koja se uzdiže poviše Trogira i 7 Kaštela. Dug put nas je čekao do gore i strma
staza nas je pratila, ali kada se male ruke (i noge slože) ništa nije nemoguće
kada znate da idete s zadanim ciljem, ili više njih 🙂 

Na samom vrhu Kozjaka nalazi se
Planinarski dom Malačka u kojem se
možete fino odmoriti od penjanja, a koje vikendima vrvi planinarima i onima
željnim avanture ili pak malo čistog zraka. Ili prave seljačke hrane koju
obožavamo pojesti u kasnu jesen.

Cilj: borovnice.

Blueberries

Na Kozjaku u kasnu jesen ponajviše možete
naći grmove biljke Planike i njenih crveno-žutih
bobica koje nazivamo Maginje, a od
kojih sam se zadnji put malo „napila“ jer nisam znala da imaju poveći postotak
alkohola u sebi pa sam teturala nizbrdo, a da ni sama ne znam kako sam se
spustila do auta. Mislim da je to bilo 2009.g. i da me od tada Kozjak više nije
vidio jer smo između ostalog išli s prijateljima i imali bliski susret s
lovcima koji su lovili uz cestu iako im je to bilo zabranjeno. Kada su meci
počeli frcati poviše naših glava, nije nam preostajalo drugo nego da se
sakrijemo i vičemo da znaju da smo tu. Nedjeljom me Kozjak više neće vidjeti 🙂

Ovog puta išli smo u borovnice, a kažu da
je kraj srpnja pravo vrijeme za njih. Čini se da smo ipak malkice zakasnili jer
naš ulov nije bio poveći, pa sam ostatak kupila 🙂

Mada ulov nije bio bogznašto, svježe
borovnice pune su antioksidansa, a svjež planinski zrak samo nas je lijepo
odmorio za nove radne pobjede, ili barem za nova kupanja/sunčanja sada kada je
napokon počelo malo toplije vrijeme i kada nam se ljeto vratilo. Bilo je i
vrijeme!

Na putu prema kući, naišla sam na
neobičan cvijet boje fuksije koji nam je ukrasio cijelu malenu prostoriju dok
smo se gostili s crumbleom i uživali u zalasku sunca na balkonu 🙂

Zamalo smo posvojili i malog psića kojeg
smo pronašli kako njuška okolo, no u zadnji trenutak se pojavio njegov vlasnik
tako da smo ostali bez te malene slatke životinjice.

Crumble s borovnicama
(za dvije osobe)

     
Potrebni sastojci:

      
Za voće:

·        
150 g svježih borovnica

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 žlice smeđeg šećera

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
½ žličice vanilija bourbon praha

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 sjemenka kardamoma

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Za crumble:

·        
1 žlica zobenih pahuljica

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 žlice lješnjaka, finije
nasjeckanih

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
120 g pirovog brašna

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žlica maslaca, ohlađenog

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 žličica meda ili smeđeg šećera,
ili više ako volite slađe tijesto

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Priprema:

·        
Zagrijte pećnicu na 180°C. Kalupe
za pečenje premažite s malo otopljenog maslaca. Ostavite sa strane.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Svježe borovnice operite pa
pomiješajte s šećerom, vanilija prahom i sjemenkama kardamoma. Ostavite da
odstoji oko 10 minuta.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
U manjoj zdjeli pomiješajte brašno
s šećerom, lješnjacima i zobenim pahuljicama. Dobro promiješajte pa dodajte
maslac narezan na komadiće. Tijesto spojite i razmrvite rukama u sitnije
mrvice. Ostavite u hladnjaku do upotrebe.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Kada se pećnica zagrijala, voće
ulijte u pripremljene kalupiće pa prekrijte s mrvicama tijesta. Možete ih čak i
pomiješati kao što sam ja napravila, tako da se tijesto s borovnicama fino
zapeče.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Pecite oko 20-30 minuta.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Ostavite da odstoji na sobnoj
temperaturi oko 10 minuta, a potom poslužite mlako.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

English version

This week M. and I were hiking on a
nearby Kozjak mountain, above Trogir
and Kastela. Bad weather the last few days has forced us to stay away from the
swimming, so we went to catch some fresh mountain air, and to pick up some
blueberries we both love. I love nature, so I was so grateful for fresh
blueberries!

I made crumble with healthy spelt flour,
energetic oats, brown sugar, some domestic hazelnuts and blueberries.

On our way home, I find interesting
flower with intesive pink color, in which I fell in love, so I took it home
with me. We almost adopted a sweet puppy we find wandering around on Kozjak mountain,
but his owner showed up in the last minute. So interesting day!

Blueberry crumble

(serves 2)

     
You need:

      
For the fruit:

·        
150 g fresh blueberries

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 tbsp brown sugar

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
½ tsp vanilla bourbon powder

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 cardamom pod, split open and
seeds scraped out

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
For the topping:

·        
1 tbsp rolled oats

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
2 tbsp hazelnuts, finelly chopped

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
120 g spelt flour

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tbsp unsalted butter, chilled

………………………………………………………………………………………………………………………………….

·        
1 tsp honey or brown sugar, or
more if you like

………………………………………………………………………………………………………………………………….

     
Steps:

·        
Preheat the oven to 350 F (180°C).
Butter a baking dish or ramekins. Set aside.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Combine blueberries with sugar,
vanilla powder and cardamom seeds. Leave aside.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
In a bowl, combine flour with
sugar, hazelnuts and oats. Add cutted butter and rub until crumbles form. Set
in a fridge few minutes.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Pour the fruits inside the dish
and cover with crumble.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Bake for 20-30 minutes, or until
the fruit bubbles.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

·        
Let rest for 10 minutes, then
serve lukewarm.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

P.S. For the measurements check out the kitchen chart!